U okviru EU projekta W-est_Where u portugalskom Viseu 10. i 11. svibnja održao se međunarodni simpozij na kojem se raspravljalo o današnjem kontekstu suvremenog plesa iz perspektive različitih generacija europskih koreografa. Na simpoziju, čiji je koordinator bio Hrvatski institut za pokret i ples, među ostalima sudjelovao je i Milko Šparemblek, hrvatski baletan i koreograf, portugalskoj publici poznat kao nekadašnji umjetnički ravnatelj slavnoga Gulbenkian baleta. Osvrćući se na mjesto koreografa u povijesti kazališta i plesa, Šparemblek je kroz uvodni lecture-performance postavio i izveo intrigantnu tezu o koreografu kao zanemarenom i marginaliziranom, ali vitalnom pa čak i ključnom akteru. Svoje je uvide potkrijepio primjerima iz povijesti, suvremenosti, kao i vlastite prakse. Svoja razmišljanja o situaciji pružili su i koreografi Rui Horta, Joao Fiadeiro i Eszter Gal u dijelu simpozija pod nazivom Što preostaje kada se pokret završi?
Simpozij je također pratio i u njemu sudjelovao Andrej Mirčev, hrvatski dramaturg i teoretičar kazališne i plesne prakse koji upravo dovršava doktorat u Berlinu, a inače predaje na Kazališnoj Akademiji u Osijeku. „Ideja da su suvremene koreografske prakse postale medij nesagledivih (i nepredvidivih) estetskih mogućnosti te potencijalno vrlo različitih oblika ekspresije: od čiste apstrakcije do konzekventne političke agitacije, u ovim se susretima u Portugalu više puta ponovila i posebno zaokružila konferencijom.“, komentirao je nakon konferencije Mirčev te dodao: „Budući je jedan od ciljeva projekta W-est_where uspostavljanje dinamičnijih poveznica između zapadnoeuropskih koreografa i njihovih kolega na jugoistoku Europe, predstave, razgovori i konferencija u Portugalu potvrdili su važnost takvog razvoja, koji doprinosi stvaranju novih koreografskih modela i načina promišljanja suvremenog plesa. Afirmirajući međunarodnu suradnju na transdisciplinarnim osnovama, podjednako usmjerenim ka praksi i teorijskoj refleksiji, projekt uspostavlja paradigmu interkulturalnog dijaloga kao mogućnost budućeg razvoja plesa s onu stranu granica i ideološko-geografskih podjela.“
Marjana Krajač, koja je ovih dana bila u rezidenciji kod poznatog portugalskog koreografa Joaoa Fiadera, u okviru simpozija prikazala je svoj novi solo naslovljen A Short Fantasy About Reclaiming The Ownership Over My Own Body. Sofia Fitas (Portugal), Cindy Dague (Francuska) i Anna Reti (Mađarska), također su mlade koreografkinje koje su prikazale svoje radove tijekom simpozija. Sva četiri sola bit će izvedena na 28. tjednu suvremenog plesa koji se od 24. svibnja do 2. lipnja održava u Zagrebu i Rijeci.
Marjana Krajač o svom sudjelovanju kaže: „Boravak u dvije organizacijski i estetski različite strukture, Atelier RE.AL i Teatro Viriato, bio mi je zanimljivo izazovan u smislu istraživanja na koji način prvobitna ideja mog predloška može iskusiti različite aplikacije u prostoru, različite kontekstualizacije te različita čitanja pojedinih detalja tog rada. Iz tog izravnog radnog iskustva unutar projekta W-Est_Where ono što mi se čini najzanimljivije, a ujedno i najizazovnije, upravo je povezivanje partnera i struktura koje su u svojoj organizacijskoj postavci, veličini, kapacitetu i prostornoj ideologiji dijametralno različite te su svi sudionici na neki način pozvani promišljati različite logističke i estetske strukture te pronalaziti zajednička rješenja i okvire suradnje.“
W-Est_Where međunarodni je projekt realiziran uz potporu EU Programa Kultura, namijenjen razvoju suradnje plesnih organizacija Mediterana i srednjoeuropske regije, koji vodi Hrvatski institut za pokret i ples u partnerstvu s plesnim organizacijama u Portugalu (kazalište Viriato koje vodi portugalski koreograf Paulo Ribeiro), Francuskoj (Cie Jasmina, koreografkinje Jasmine Prohic) te u Mađarskoj (Trafo).
© Jelena Mihelčić, PLESNASCENA.hr, 21. svibnja 2011.
