Plesna scena.hr

Ususret premijeri Samica Matije Ferlina



  • U produkciji Istarskog narodnog kazališta, u Zagrebačkom plesnom centru ovih dana traju probe za novu predstavu Matije Ferlina Samice, čija se premijera očekuje u Puli, početkom listopada. Matija Ferlin trenutno je jedan od najzanimljivijih hrvatskih mladih koreografa, dobitnik je Nagrade hrvatskog glumišta za najbolje koreografsko ostvarenje za predstavu Nastup koja je proglaèena i najboljom predstavom u cjelini za 2010. godinu. Predstava Samice najavljena je kao raskošna produkcija te kao svojevrsna koreografija jezika, odnosno eksperiment u kojem Ferlin zajedno s deset glumaca želi svoje koreografsko znanje i iskustvo pretočiti na područje scenskog govora, jezika i glumačke izvedbe općenito. Predstavu izvode Csilla Barath Bastajić, Lada Bonacci, Jadranka Đokić, Lana Gojak, Ivana Krizmanić, Dijana Vidušin, Ana Vilenica, Romina Vitasović, Silvio Vovk, Vedran Živolić te sam autor. Evo što je za Plesnu scenu o novoj predstavi rekao sam autor:

    Što te zanimalo u radu na Samicama?

    Riječ je o drami o devet žena koje žive u osami, koju je za potrebe predstave napisala dramaturginja Jasna Žmak. Jasnina drama napisana je u cjelosti unazad. Od točke, uskličnika, upitnika prema velikom slovu. Sama radnja drame nije toliko bitna jer je naglasak na istraživanju konceptu. Trebalo je ući u takav kôd teksta koji će omogućiti da ga se izgovara unatrag. Tako smo počeli razvijati različite metode kojima smo istraživali tekst izgovoren unatrag. Primjerice, što se zbiva kada govoriš unatrag, a zadržiš intonaciju teksta izgovorenog na uobičajen način, ili, kada tekst potpuno slomiš i promijeniš smisao rečenice. I tako smo na neki način počeli koreografirati jezik na osnovu čega smo pokušali uvesti i određeni tjelesni kod. Sama drama je pisana bez podjele likova, samo kao nizanje rečenica, tako da se može igrati u četvero ili u desetero, svejedno. Budući da drama nije ispisana na likovima, samim time ne radimo na likovima nego na funkcijama i na aktualnosti rečenice i na trenutku njezina izvođenja.

    Neki će u postavkama koncepta vidjeti svojevrsni komentar na jezik, kritiku jezika, iako je će, po meni, predstava biti svojevrsno slavlje jezika i njegovih mogućnosti, onoga što jezik, u ovom slučaju hrvatski jezik komunicira.

    Predstava će funkcionirati pod kodom koreografije, biti će podosta tjelesna, ali nas je zajedno s detaljnim radom na tijelu jednako zanimalo istraživanje teksta i izvedbene igre koja je potrebna da bi tekst unazad stvarao logiku koja mene kao autora zanima. Nastali izvođački sustav ili sustav u istraživanju iziskuje prilično jaku izvođačku koncentraciju i strpljenje, no moram priznati da se izvođačka ekipa u tome odlično snalazi.
    Može li se reći da u Samicama s jezikom radiš sličnu stvar koju si u Nastupu radio s plesnim pokretom?

    Za razliku od Nastupa gdje me zanimalo naći drugačiji virtuozitet pokreta, gdje se pojavio termin amaterskog, ružnog pokreta, gdje je micanjem forme pokret izgubio svoju uobičajenu virtuoznost, u Samicama je pristuno micanje habitusa koji je vezan uz rečenicu, ne samo glumačkog (izvođačkog) habitusa, već i onog životnog, jer svi pričamo unaprijed. Zanimalo nas je što se događa ako u jeziku, u govoru, ostaje habitus u intonaciji, u namjeri, u emociji ali ne ostane u poretku riječi, dakle na koji način poredak riječi mijenja habitus govora.

    Projekt je počeo prošlo ljeto u Svetvinčentu gdje su glumci, odabrani putem javnog poziva među pedeset prijavljenih, proveli četiri dana na intenzivnoj radionici. Osim autorice teksta Jasne Žmak, na predstavi još surađuju dramaturg Sandro Siljan i Mauricio Ferlin u ulozi scenografa, dok je na prvim radionicama sudjelovala i kanadska koreografkinja Claudia Francello.

    Predstavu producira Istarsko narodno kazalište u Puli, koje tako nastavlja svoju podršku lokalnim plesnim umjetnicima, a ovaj put u partnerstvu sa Zagrebačkim plesnim centrom. Projekt je sufinaciran sredstvima Grada Zagreba, Grada Pule, Istarske Županije te Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

    © Jelena Mihelčić, PLESNASCENA.hr, 8. rujna 2011.