Festival izvedbenih umjetnosti Perforacije održava se od 5. do 21. rujna u Rijeci, Splitu, Dubrovniku i Zagrebu. Program uključuje i brojne plesne predstave s fokusom na introspekcije, a neke od njih na Perforacijama će imati premijeru, poput Ephemerals Petre Zanki, Sizifov Pink Martine Nevistić te Nečastive Brune Isakovića.
Ideja za Nečastive mladog koreografa Brune Isakovića rađa se iz zamišljenih okvira koje je postavila prethodna Isakovićeva minijatura Zaziv, gdje fizički materijal u svojoj scenskoj prisutnosti izaziva asocijacije na odnos svjetovnog i demonskog. Osvrćući se na mit o isključivoj odgovornosti pojedinca, demon reflektira ideju identiteta opterećenog vlastitim bivanjem u svijetu. Demon je time čovjekov interiorizirani suigrač podrezanih kandži, a zaziv tjelesna manifestacija svih naših demona. Uzimajući u obzir ekstreme prisutnosti kojih se doticao u Zazivu, Bruno Isaković Nečastivima istražuje transformacije tjelesnosti oslobođene podrijetla vlastitog značenja, dedramatizira isključivu odgovornost pojedinca i nudi novo zrcalo. Atmosfera ritualnog, stvorena između gledatelja i izvođača poslužit će kao pokretač transformacije, onog vidljivog provoda imaginarnog kroz promjenjivu fizičku prisutnost predanog tijela.
Ephemerals je koreografija Petre Zanki za pet elemenata u pokretu: tijelo, sliku, zvuk, svjetlo i tekst. Ispreplićući se, prethodeći i slijedeći jedan drugog, postepeno grade kaleidoskopski svijet sačinjen od osjeta, doživljaja i sjećanja iz djetinjstva, pozivajući gledatelja na dugo introspektivno putovanje. U najavi se navodi citat D. E. Lucasa: „Transformacije možemo predusresti, ali nikada sa sigurnošću i predvidjeti djelovanje misterija, prihvaćajući tamu koja se polako spušta kako sunce zalazi ili kada oblak koji se približava zasjeni vid. Naša je sreća ako uspijemo pronaći ljepotu u tim blind motion kretnjama elemenata, u suodnosu procesa koji nastavljaju djelovati kroz tisućljeća, svjedočili im mi ili ne. „
Sizifov Pink, novi projekt autorskog tima O.N.E. i koreografkinje Martine Nevistić kao polaznu točku za novi video projekt uzima mit o Sizifu, apsurdnom heroju, Sizifu kao simbolu upornosti i besmisla, Sizifu kojeg je možda moguće i zamisliti sretnim. Lik MsPink pojavljuje se kao simbol sustava i kôd potrošačkog društva i konzumerizma, ono što nam se kontinuirano nameće kao bitno, ne prepoznavajući vlastitu ironiju i ono apsurdno u sebi. Ti apsurdi neprekidnog i kružnog kretanja uzimaju princip loopa pa stoga loop postaje osnovni gradbeni blok videa u kojem se pojavljuju tri glavna izvođača, čije je kretanje obilježeno ponavljajućim sekvencama i međusobnim nalaženjem i razmimoilaženjem. Sama video projekcija razlomljena je u više povezanih, ali prostorno racijepljenih dijelova. Sizif će tako propitivati apsurdnost kretanja koje ne pokreće (ne pokreće dalje i ne pokreće naprijed, nego se uvijek vraća na početak) kao i upornost ustrajanja koje uvijek iznova vodi na početnu točku, te volju da se ipak ponovno pokrene. Isto tako, na vizualnoj razini, propitivat će zakonitosti fragmenta u službi cjeline, kao i cjeline u službi fragmenta. Na razini gledatelja i u tradiciji radova O.N.E, projekt, Sizifov Pink ponovno će propitivati gledateljsku percepciju: razlomljeno, istovremeno percipiranje ponuđenih materijala koji će se tek gledateljevim trudom spojiti u cjelinu s novim značenjem.
Na programu je i rad još jednog mladog domaćeg autora Pavla Heidlera koji se istaknuo ona ovogodišnjem Tjednu suvremeng plesa. Istraživanje za “It sleeps Behind the Sun”, he said as he wept bilo je nadahnuto izjavom Simone de Beauvoir, koja je rekla: „Ženom se ne rađa, ženom se postaje.“ Izvorno zamišljen kao studija mogućnosti identifikacije pojedinca s određenom rodnom ulogom, rad se razvio u daljnju studiju potencijala riječi i jezika općenito u prostoru stvaranja. Stanje konstante predstavljene u praksi omogućuje djelovanju da ulogu stvaranja značenja postavi jasno na receptivni kraj komunikacijske petlje. Kroz taj proces gledatelj je pretvoren u autora fiktivnog-gotovo-narativa, a uspjeh realizacije umjetnikova namjere naglašenije ovisi o suradnji svih zastupljenih aktera. Rad se povodi idejom da je proces stvaranja značenja, koliko god suptilno, na kraju ipak čin redukcije. Čin, koji koristeći krivi izvor energije rezultira kulturnim nesporazumima, neproduktivnim navikama i dugoročnom diskriminacijom različitih osnova. It sleeps Behind the Sun želi stvoriti okruženje u kojem može biti stvoreno iskustvo koje omogućuje intelektualno, semiotičko i emocionalno razumijevanje činjenice da je ono što je poznato je samo još jedna verzija onog što je nepoznato.
Splitska novocirkuska skupina Room 100 će nakon radne verzije predstave Sjeme prikazane na prošlogodišnjim Perforacijama, izvesti istu završenu predstavu.
Od stranih gostovanja na Perforacijama ćemo vidjeti australske, francuske i japanske umjetnike. Matthew Day radi kao koreograf i plesač u Melbourneu i u svom radu fokusiran je na istraživanje i eksperimentiranje s koreografskim praksama koje su intenzivno tjelesne i pomiču granice plesa i izvedbe. U Zagreb dolazi s predstavom Intermission, intenzivno fizičkom plesnom izvedbom koja istražuje takozvane durational (duration, eng. trajanje) koreografske oblike i tijelo kao mjesto stalno novih nastanaka i beskonačnog potencijala. Kao završni dio serije solo izvedbi u trilogiji Matthewa Daya, Intermission se također temelji na estetici minimalizma u pokretu. Serija je nadahnuta slikama Francisa Bacona i spisima Gillesa Deleuzea, kao i filmovima Michaela Hanekea i Roberta Bressona. U Intermissionu publika ulazi u plavo-crnu komoru i susreće usamljeni lik koji kruži oko svog središta – gotovo neprimjetno. Započevši s malim promjerom i tiho, repetitivno kružno kretanje stvara mnoštvo nesvjesnih ritmova i podzemnih valova kako se predstava razvija. Minimalna i nemilosrdna glazbena podloga Jamesa Browna suprotstavlja se koreografiji koja stvara napetost i omogućuje olakšanje od hipnotičkog inzistiranja prirode rada i suspendiranih trenutaka energije i tišine.
Gérald Kurdian je studirao likovnu umjetnost u Parizu gdje radi kao izvođač, tekstopisac i radio-umjetnik. Tijekom rujna se nalazi na rezidenciji u Zagrebu u suradnji s Ganz novim festivalom. Njegov projekt 1999 temelji se na 48 epizoda TV serije Space 1999 (i pripadajućeg scenarija) iz kojih izvlači zamišljene, kinestetičke i političke dinamike te ih koristi kao osnovu za niz izvedbi. Na konkretnoj razini, 1999 se sastoji od slijeda jednostavnih radnji (hodanje, razgovor, rad), malih plesova (mambo, tango) i ljubavnih šansona. Različiti dispozitivi koji se koriste u 1999 imaju tendenciju postavljanja sinergijskih odnosa između filmova iščekivanja (utopija budućnosti) i glazbenog samoobrazovanja (utopija sadašnjosti). Svaki je odnos definiran prema ulozi iz glazbene industrije: izvođač, skladatelj, grafički dizajner, redatelj videa, umjetnički direktor, menadžer i predstavlja model šireg svijeta. Namjerno lo-fi (za razliku od hi-fi) 1999 pokušava nanovo razmotriti poimanje spektakla i želi publici ponuditi da sama odabere način svojeg sudjelovanja.
Nakon osvojene nagrade za najbolju mladu umjetnicu na Yokohama Dance Collection EX 2011., drugom netjecanju u kategoriji za nove koreografe, Mikiko Kawamura iz Japana dolazi s radom Alphard. Alphard (α Hya, α Hydrae, Alpha Hydrae) je najsjajnija zvijezda u zviježđu Hydra. Naziv Alphard dolazi od arapskog al-الفرد (fard), samotnjak, budući da nema druge sjajne zvijezde blizu njega. Europski astronom Tycho Brahe nazvao ga je Kor Hydræ, srce zmije. Pozornica za Kawamurin rad je podijeljena u devet kvadrata definiranih rasvjetom. Svaki kvadrat, jasno svjetlošću iscrtanih granica, pojavljuje se jedan po jedan, svaki s drugačijom glazbom na koju Kawamura plešući putuje iz jednog okvira u drugi. Budući da je dizajnirala i skladala sve elemente djela sama, uključujući rasvjetu i glazbu, umjetnica komad opisuje kao „gaz na percepcije“. Izvedba je delikatna i snažna te naglašava vrhunsku vještinu u kompoziciji i izvedbi. Ista autorica nastupit će i u radnoj verziji trija Susret s hrvatskim glazbenicima Alenom i Nenadom Sinkauzom.
J.M. PLESNA SCENA.hr, 9. rujna 2013.
PROGRAM
Bruno Isaković
Nečastive
ponedjeljak, 16. rujna 2013.
20:00, Art radionica Lazareti, Frana Supila 8, Dubrovnik
petak 20. rujna 2013.
20:00, Zagrebački plesni centar, Ilica 10, Zagreb
Petra Zanki
Ephemerals
utorak 17. rujna 2013.
20:00, Zagrebački plesni centar, Ilica 10
srijeda 18. rujna 2013.
22:00, Zagrebački plesni centar, Ilica 10
Martina Nevistić /O.N.E.
Sizifov Pink
četvrtak 19. rujna 2013.
19:00h, Greta Gallery, Ilica 92
Ostale lokacije izvedbe: Zagrebački plesni centar, Muzej suvremene umjetnosti, Knjižara i Naklada Ljevak- trg, Kultura Promjene/ Teatar &TD
Pavle Heidler
“It sleeps Behind the Sun”, he said as he wept.
četvrtak 19. rujna 2013.
20:00, Zagrebački plesni centar, Ilica 10
Matthew Day
Intermission
četvrtak 19. rujna 2013.
20:00, Zagrebački plesni centar, Ilica 10
Gerald Kurdian
1999
petak 20. rujna 2013.
21:00, Polukružna dvorana &TD, Savska 25
Mikiko Kawamura
Alphard
petak 20. rujna 2013.
22:00, Zagrebački plesni centar, Ilica 10
Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz, Mikiko Kawamura
Susret
petak 20. rujna 2013.
22:00, Zagrebački plesni centar, Ilica 10
(nakon izvedbe Alphard, u istom prostoru, uz istu ulaznicu)
(After the performance Alphard, in the same venue, with the same ticket)
Room 100
Seed
subota 21. rujna 2013.
21:00, Polukružna dvorana &TD, Savska 25
