Trio Zlatnih lavova za životno dostignuće za ples, glazbu i kazalište 2015. na venecijanskom Biennalu dodijeljeni su belgijskoj plesačici i koreografkinji Anni Teresi De Keersmaeker, francusko-grčkom skladatelju Georgesu Aperghisu i švicarskom redatelju Christophu Marthaleru. Vodeća ličnost belgijske, ali i europske plesne scene od osamdesetih, koja je donijela originalnu sintezu formalne discipline i patosa utjelovljenu u njezinom manifestnom radu Rosas danst Rosas koji, riječima Virigilia Sienie ravnatelja plesnog segmenta Bijenala, predstavlja „sučelje između kreacije i procesa transmisije“. „Njezine poetske geste izražene kroz tijelo“, precizira Sieni, „dovele su do značajnog pomaka u razumijevanju tijela i kazališta kao medija za istraživanja u jeziku.“ Na plesnom Biennalu, De Keersmaeker je već izvodila Rain (2001), u kojoj su plesači plesali uronjeni u kružnu, pulsirajuću strukturu Glazbe za 18 glazbenika Stevea Reicha.
Anne Teresa De Keersmaeker (1960), studirala je na baletnoj akademiji Mudra (1978-1980) u Briselu, a usavršavala se na Tisch School of the Arts na Sveučilištu New York. Prvu koreografiju Asch postavlja 1980, a po povratku iz New Yorka 1982. minimalistički duet Fase: Four Movements to the Music of Steve Reich kojom privlači pozornost europske plesne scene. Trupu Rosas osniva 1983. kada za četiri plesačice postavlja danas antologijski Rosas danst Rosas na glazbu Thierryja De Meya i Petera Vermeerscha. Precizna struktura tog djela sastavljena je od repeticija, preklapanja, zastoja i faza slijeda jednostavnih pokreta, nadopunjena je gotovo kompulzivnim ponavljanjem privatnih gesta (otkrivanje ramena, prolaženja ruke kroz kosu, preklapanja ruku preko trbuha), koje izvedene silovitim intenzitetom, uz ritmičnu i napetu glazbu, naglašavaju stanje anksioznosti suvremenog djevojačkog identiteta.
Postavlja impozantan broj djela no neprekidno evoluira izričaj prvenstveno proučavanjem veze glazbe i plesa, vidljivo kroz prostorne i vremenske strukture koreografija preuzete iz gradbenih elemenata glazbe. Razvija homogen koreografski idiom koji temelji na vlastitom pokretu, ali ga proširuje kroz osobnosti plesača. Istražuje vezu teksta, jezika i tijela te uključivanje improvizacije u strukturu. Plesnu akademiju P.A.R.T.S. – Performing Arts Research & Training Studios, koja ubrzo postaje vodećom europskom, pokreće u Briselu 1995.
Nagrada će biti uručena 27. Lipnja 2015., a nakon ceremonije bit će prikazana Fase: Four Movements to the Music of Steve Reich, u kojem će De Keersmaeker i – plesati. Dosad je ta nagrada dodijeljena Merceu Cunninghamu (1995), Carolyn Carlson (2006), Pini Bausch (2007), Jiríu Kyliánu (2008), Williamu Forsytheu (2010), Sylvie Guillem (2012) i Steveu Paxtonu (2014).
© Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 3. travnja 2015.
