Plesna scena.hr

Kvalitetno i korisno umrežavanje

3. Split TASK, Večer plesnih minijatura novih autorica

• Uz podršku Kazališta lutaka Split i Multimedijalnog kulturnog centa u Splitu, u Noći kazališta, 16. studenoga 2024. održan je 3. Split TASK, Večer plesnih minijatura novih autorica. Da je suvremeni ples u drugom najvećem gradu u Hrvatskoj sve atraktivniji i nalazi zainteresirane performere i publiku, svjedoči i prepuno Kazalište lutaka smješteno na Prokurativama, u samom centru grada. Program 3. Split TASK nastao u organizaciji Umjetničke organizacije Naturščik predstavio je sedam mladih umjetnica koje su u tri rada, kroz mentorstvo i podršku iskusnih koreografkinja razvijale svoje autorske fragmente. Radovi producirani te večeri pokazuju veliki potencijal splitske scene te zasigurno pridonose njezinoj budućnosti i profesionalizaciji. Važnost razmjene ideja, komunikacija i suradnja među autorima i izvođačima, pridonosi kvalitetnom i vrlo korisnom umrežavanju te svakako i vidljivosti suvremenog plesnog izraza. Koncept TASK preuzet je od Martine Granić, Sonje Pregrad i Plesnog centra TALA. Godinama je provođen u Zagrebu, „i velikodušno predan Umjetničkoj organizaciji Naturščik, da mu udahne novi život na jugu“.
  
  Priznati hrvatski koreografi kroz taj projekt razmjenjuju znanje i dijele autorstvo s izvođačima i njihovim mentorima. Serija uputa za stvaranje novog djela oko jezgre zadanoga, novi autori u svojoj kreaciji slijede više ili manje blisko originalu. Nadasve je zanimljivo vidjeti nacrt koji je zaživio svoje izmjene pod utjecajem izvođača, a također i mentora. Dva sola izvedena te večeri nosila su pečat izvođačica, dok je minijatura u izvedbi plesne udruge Tiramola bila vrlo jasno pod snažnim utjecajem mentorice.
  
  Prva plesna forma večeri nazvana Vertibra u izvedbi Sonje Bonačić (autorica TASK-a je Nikolina Pristaš, a mentorica Kristina Lovrić). započela je izrazito konceptualno, da bi se zatim vrlo brzo prezentirala poprilično dobra plesna tehnička spremnost u sekvencama na podu, no kada se tijelo oslobodilo poda pojavila se nova komponenta – svila, zahtjevan poduhvat koji vrlo lako izvođača povuče na cirkusku stranu u smislu ustrajavanja na vještini. Nažalost, one naizgled sitne stvari koje se događaju u procesu stvaranja, pa i sam proces koji je vrlo znakovit u suvremenoj plesnoj umjetnosti, te neiskorišteni prijelazi i poveznice između atraktivnih pokreta koji kao da su izvođeni u bestežinskom stanju, doprinijeli su da se početna ozbiljnost i apsolutna predanost suvremenom plesnom izričaju do kraja pretvori u akrobacije, istina atraktivne, zahtjevne i vješto izvedene, no neupitno bez umjetničkog naboja.
  
  TASK 8 autorice Dalije Aćin Thelender nazvan je Pet lica traži izvedbu. Plesačice autorskog kolektiva Tiramola (Margarita Vuko, Olga Sadovaia, Ivana Dadić, Klara Boraska, Marija Karaman) s određenim plesnim i scenskim iskustvom vrlo uvjerljivo i zanatski korektno izvele su dramaturški čvrstu i zaokruženu burlesku. Duhovite izmjene formacija, bavljenje glasom, igra sa značenjima i kazališnim znakovima, individualnost i zajedništvo istovremeno, kompleksni su elementi slojevite kreativnosti u koncipiranju ovakve izvedbe. Pet lica doista traži izvedbu i u komunikaciji s mentoricom, a na otvorenoj sceni je i dovedu do kraja. U suradnji s dramaturginjom i mentoricom Ane Paškom koja ne dolazi iz svijeta plesa (što ne znači da joj nije poznat), iznjedrile su duhovitu, nepretencioznu i zaigranu malo dužu minijaturu koja je s lakoćom prikazala njihove talente i sklonosti.
  
  Treća minijatura Defining One’s Self i izuzetna izvedba Anje Mijić koje se ne bi zastidjela ni najpoznatijih europskih pozornica, ostvarena je pod mentorstvom Lucije Romanove, dok je autorica TASK-a Mateja Bučar. Apsolutna scenska prisutnost, nonšalancija, tehnička virtuoznost i kirurška preciznost zapanjili su publiku. Ja osobno, i nas nekoliko gostiju iz Zadra ovakav nastup nismo očekivali. Plesačica i brejkerica iz Splita ima trenutnu adresu u Nizozemskoj gdje istražuje nove kreativne mogućnosti i prilike za svoj razvoj. Svoj fokus nakon natjecateljske scene preusmjerava na izvedbenu umjetnost i kazalište. Promišljen spoj urbanog i suvremenog plesa briše granice u beskrajnoj spremnosti tijela da izvede sve što poželi. Gledatelji su imali prilike vidjeti mnoštvo nesvakidašnjeg sjajnog plesnog materijala koji bi se možda mogao konceptualno i dramaturški povoljnije posložiti.
  
  Tri različite kraće plesne forme ispunile su prošlogodišnji TASK Split i opravdale veliko zanimanje plesne javnosti za to događanje. Na kraju se vodio kratki razgovor s izvođačima i mentorima smještenima na pozornici i prisutnom publikom. Lucija Romanova je na opservaciju da su sva tri djela imala osim suvremenog plesa i vrlo naglašen drugi izvedbeni medij kojem izvođači ili mentori bazično pripadaju, zaključila da je suvremeni ples kao „kišobran“ koji stavlja pod svoj patronat sve ostale izvedbene forme i od njih stvara umjetničko djelo.
  
  Kazalište lutaka u Splitu je sjajan izvedbeni prostor koji je pružio izvođačima priliku da se na baletnom podu, u toplome, s profesionalnom rasvjetom i tonom osjećaju kao istinski umjetnici kod svoje kuće. No, crna kutija, dramaturški naglašena rasvjeta s izrazitim kontrama, dala je cijeloj večeri neobično strogi i ozbiljan ton što je bilo primjereno za početak prve minijature i cijelu treću, dok je u ostalim segmentima predstave djelovalo prestrogo. (To se najbolje vidjelo na opuštenoj, pitkoj, dotjeranoj i nepretencioznoj Tiramolinoj izvedbi u Zadru gdje su, dva dana nakon splitske izvedbe, gostovali na 11. Večeri plesne minijature.) Simpatične koreografske i kazališne nedosljednosti rezultat su nedovoljnog raspolaganja izvedbenim prostorom i kazališnim uvjetima, i boljka od koje pati cijela nezavisna scena, pogotovo ona izvan Zagreba.
  
  © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 17. siječnja 2025.
  

Piše:

Sanja
Petrovski