Plesna scena.hr

Povezana prisustva

VEM, Zagreb: Odsjaj, kor. Vesna Mimica

• 
  
  U nedjelju 19. listopada 2025. u bijelom, rustikalnom prostoru nekadašnje tvorničke hale, a sada, na hrvatskoj plesnoj sceni dragocjenog novog izvedbenog prostora Tale (TALA PLEjS), Branko Banković i Sanja Hrgetić, odvojeni različitim dimenzijama prisutnosti, izveli su plesački duet – s distancom. Predstava Odsjaj počiva na zajedničkom istraživanju odnosa medija plesa i filma koreografkinje Vesne Mimice i redatelja Tina Mihaljevića (direktor fotografije je Sven Mihaljević), koje u završnoj montaži živog i snimljenog plesa, proizvodi nježnu, slojevitu, zasanjanu cjelinu. Tome iznimno pridonose iskorišteni potencijali dvorane i svjetlo Saše Fistrića, koji u izvedbu uvode nove dinamične inačice odraza: sjene na zidu i odsjaje na podu.
  
  Izvedba koristi i naglašava arhitektonski detalj hale za podjelu prostora; jasna linija izbočenog betonskog stupa dijeli stražnji zid na dvije jednake niše. Banković je u svojoj, lijevoj polovini dvorane fizički prisutan na stolcu za stolom, dok desnu stranu drži virtualna Sanja Hrgetić (projicirana u prirodnoj veličini uz fiksni pravokutni objekt, bijelu plohu visine stola koju od bijele pozadine izdvaja crna linija okvira). Tako supostavljeni plesači dijele vrijeme ali i vlastito ograničenje izvedbenog prostora. Oboje djeluju unutar vrlo uskog okvira: on u zadanoj sjedećoj poziciji za stolom (iz profila, što implicira sagitalni plan kretanja) i pod uskim svjetlosnim snopom koji kao da kadrira sliku; ona upisana u dvodimenzionalni kvadrat i snimljene izvedbe i projekcije.
  
  Predstava je postavljena na transparentnoj i najavljenoj premisi „vizualne korelacije dva različita, ali povezana prisustva“. Dva medija, dvije paralelne i bliske izvođačke stvarnosti, njezina zabilježena i sačuvana, ali zatvorena u dvodimenionalnost s druge strane ogledala, njegova živa i interaktivna, u razvojnoj bogatoj dinamici pokreta, povezuju koreografski, tjelesni materijali iz neke (zajedničke?) prošlosti plesanja. (Sanja Hrgetić je bila dugogodišnja članica VEM-a, a Bankovića uz Vesnu Mimicu veže niz suradnji i projekata.). Ti se početni plesni materijali, lagani, meki impulsi ruku koji povlače u sekvencu da bi se proširili i rasplinuli u osobnoj varijaciji, i repetitivni motivi, javljaju iz usredotočenog mirnog trajanja, kao dašak, proplamsaj, lagani proboj, vidljiva manifestacija intuitivnog, tjelesnog sjećanja. No dok Sanja, uz beskrajni kontinuum lagano titravog sounscapea, zadržava kvalitetu pokreta onkraj, a dinamiku unosi odnos s objektom iza čije prednje plohe gubi vidljivost dijelova tijela i dvostruka ekspozicija (kao redateljski odgovor iz druge dimenzije na Brankovu poslušnu sjenu), Banković raste u ekspresiji. Njegov vidljivi fizički angažman, napor i znoj, podržani su dramatikom Mahlerove simfonije koja u naletima sve snažnije prodire u mirnu monotoniju zvuka. Iako izloženi u različitim dimenzijama, plesači imaju blisko sjećanje, tjelesno pamćenja iniciranja i razvoja pokreta, ali i međusobnog fizičkog partnerstva. Zaustavljeni stavovi tjelesne tišine, osluškivanja i pogledi koji gledatelju potvrđuju da se likovi međusobno slute, a na trenutke i vide, grade neki fini apstraktni osjećaj čežnje i u konačnici daju predstavi nježnu, romantičnu nijansu.
  
  (U prekrasnoj sceni filma Purpurna ruža Kaira Woodyja Allena, u kinu glavni junak filma tijekom projekcije jednostavno odustaje od uloge i iskorači iz platna u dvoranu da bi se pridružio plahoj djevojci koja danima dolazi u kino na njegov film, i oni zajedno bježe. U nedjelju u Tali, Sanja Hrgetić nije baš sišla s platna ali se pojavila iz publike gdje je gledala kolegu koji je gledao neku minulu nju…)
  
  Autorica Vesna Mimica kao da se ovdje poigrala ne samo tjelesnim pamćenjem pokreta svojih plesača koji se javljaju iz mirovanja potaknuti nevidljivim impulsom (zvuka, pozicije tijela, unutarnje predodžbe…), nego i osobnom memorijom profesionalnog djelovanja (plesačice i koreografkinje, ali i televizijske suradnice od Vježbajte s nama do sjajnih plesnih priloga, gdje je ispekla zanat prevođenja pokreta u dvodimenzionalni medij kamere), osobnim plesnim arhivom „koji postoji i onda kada sjećanje izblijedi“.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 20. studenoga 2025.
  
  Odsjaj
  koreografkinja Vesna Mimica
  redatelj Tin Mihaljević
  plesači Branko Banković, Sanja Hrgetić
  direktor fotografije Sven Mihaljević, glazba: Glazbena banka, Mahlerova 5. simfonija, 2. i 4. stavak, kostimografija Z& Ca
  produkcija VEM
  projekt je realiziran uz podršku PC TALA
  financijska podrška Grad Zagreb
  hvala: PC TALA, Udruzi Domino, Hangar studiju, kolegama s HRT-a

Piše:

Maja
Đurinović