Doslovnost i njezino nadilaženje
Hicks i Reynolds, Künstler*innenhaus Mousonturm, We are all here – The Show, autorice Laura Hicks i Ilana Reynolds (u ZPC-u)
-
U punom gledalištu ZPC-a, 14. ožujka 2026., gostujuća predstava We are all here – The Show, predstavila je fragmentirani, kritički očuđen oblik pop-kulturi familijarnog, popularnog i populističkog formata TV-showa; sudeći po reakcijama, zadovoljnoj zagrebačkoj publici. Izvedba nahranjena različitim žanrovskim elementima televizijskog showa i tehničkim uputama za aplaudiranje, dramaturški polazi od koncepta sirovog materijala koji spontano upija vanjske okolnosti i gledalište. Odnos između besadržajnog ponavljanja u međusobnom obraćanju i predasima intermezza uspostavlja i konceptualnu relaciju s elementarnim stanjima živog i neživog vremena, odnosom između pripreme i nastupa, između potencijalnog snimanja izvedbenog materijala i njegova uređivanja za emitiranje.
Prisvojeni format live TV showa omekšan je opuštenijom izvedbom u koju izvođačice uključuju gledatelje, dozvoljavajući im da slobodno iziđu kad požele, glasno zakašlju, premjeste se na drugo sjedalo, izuju cipele, protegnu se ili si ugode i stvore komfor na drugi, sebi prihvatljiv način. Uvlačenjem anonimnog tijela publike, mnoštvenih pozicija stranaca u kožu više ili manje neverbalnog zbirnog sudjelovatelja, krug igre se proširuje na gledalište, a s četvrtim zidom nestaju i granice iluzorne reprezentacije. Gledatelji preuzimaju odgovornost za sudjelovanje, odabirući hoće li se i do koje mjere udomaćiti, gestama prihvaćanja vode, bombona ili toplih ručnika koji se im izvođačice nude tijekom predstave. Ležerno klizeći kroz popunjeno gledalište te večeri, atmosfera izvedbe je fluidno mijenjala stanja, od parodiranja forsiranog, usiljenog oduševljenja karakterističnog za live TV show formate, preko naglog otpuštanja nakupljene energije u buntovnoj punk glazbenoj točki, do prezentacije relaksirajućih tehnika wellnessa i talk-showa koji kao sugovornika ugošćuje hibridnu vrstu ananasa.
Slijed apsurdnih, nepredvidivih i duhovitih događanja na sceni nose iznimne izvođačice Laura Hicks i Ilana Reynolds, uz suigračku i zvučnu podršku glazbenika Alexa Zampinija. Energetski kompatibilne kao nadopunjujuće razlike; smireno usredotočena Hicks svoje radnje izvodi s punim stoičkim dostojanstvom i komično nepoljuljanim povjerenjem u sebe, dok iskričava Reynolds u svom nastupu objedinjuje nepredvidiva pulsiranja lepršave nježnosti s izbojima snage, a obje su uvrnuto ekscesne i šarmantne poput Jennifer Saunders i Joanne Lumley iz engleskog serijala Absolutely Fabulous.
Tematski se izvedba nadovezuje na njihovu prvu zajedničku suradnju, Making Impressions and Other Failures iz 2018., u kojoj su također istraživale samoprezentaciju i modalitete srdačnosti, površnost ekstatičnih osjećaja i nelagode u njihovoj pozadini. Ovdje se tema gostoljubivosti proširuje na propitivanje nebinarnih odnosa i međustanja u relaciji s nepoznatima, uopće s idejom stranosti, a nadahnuta je teorijama društvene, kolonijalne kritike te za predstavu istražena s interdisciplinarnog stajališta, od filozofije i aktivizma (autori Richard Kearney, Naomi Klein, Hannah Arendt), preko znanstvene fantastike i književnih spekulativnih projekcija (američke autorice Octavia Butler i Adrienne Marie Brown, spisateljica Samantha Harvey) do koreografskog rada (Sulian Rios). Ideje, motivi i replike iznesene u predstavi ujedno su parafraze ili citati navedenih autora. U sferi pop i tv-kulture, naziv predstave dijelom rezonira i istoimenim američkim HBO showom We're Here (2020.-2024.), koji je dokumentirao drag queen kulturu.
Kao mogući odjek drag tematike u ovoj se predstavi pojavljuje prošireno propitivanje identiteta, usmjereno kroz ekološku perspektivu na niveliranje hijerarhijskih sustava i taksonomija koje je ljudska civilizacija uvela, klasificirajući ostale žive vrste kao drugotne, poput primjerice biljaka. U predstavi se, dakako, prepoznaju elementi izravnog naslanjanja na brigu o korektnom izvršavanju projektnih ciljeva razvoja publike kao i ispunjavanje trendovskih zahtjeva o pobuđivanju zelene savjesti. Završnica, izvedena u dvojakom duhu, s jedne strane doslovnosti a s druge njezina nadilaženja, ipak pokazuje u kojoj mjeri plesna izvedba dviju tehnički snažnih i kreativno posve slobodnih, a izvođački potpuno prisutnih osobnosti svojom neverbalnom širinom emocije nadmašuje predvidljiv dijalog o ravnopravnosti, povezanosti i suradnji svih živih bića i njegov gotovo pamfletski ton.
Lirična izvedba u kojoj se dva tijela odjevena u plave trikoe, poput podudarnih segmenata iste cjeline sklapaju i rasklapaju u nove tjelesne kompozicije poput fleksibilne origami slagalice, jasnije od bilo kakvih riječi uprizoruje i asocira na dodirivanje dviju duševnosti, izvučenih iz ljudske kože, obloženih plavom ovojnicom, možda fascijom koja omata zasebne organe složenog organizma naše planete. U tim scenama pojavljuje se ne samo drugačija slika nego i drugačiji pojam tijela, daleko moćniji od odviše didaktičke rasprave o plastičnim biljkama.
© Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 26. ožujka 2026.
We are all here – The Show
autorice Hicks i Reynolds
koreografija Laura Hicks i Ilana Reynolds
izvode: Laura Hicks, Ilana Reynolds, Alex Zampini
izvođač i glazbenik Alex Zampini
dizajner i tehničar rasvjete Henry Rehberg
produkcija / pravni producent: Hicks i Reynolds u koprodukciji s Künstler*innenhaus Mousonturm
financijska podrška / koprodukcijski partneri: The Frankfurt am Main Cultural Office, the Hessian Ministry of Science and Research, Art, and Culture; the City of Göttingen, HAP Hessenweit; co-prodroduction support by Künstler*innenhaus Mousonturm
Istraživanje za predstavu provedeno je u sklopu rezidencijalnog programa Tanzsichten u organizaciji TANZKOOP Braunschweig i Tanzpunkt Hannover.
Piše:
Jasmina Fučkan