Vrlo dobro skuhana mala čarolija
Teatar Poco Loco, Zagreb, i Studio za suvremeni ples, Zagreb: Probaj ponovno, mala vještice, red. Maja Katić, kor. Martina Tomić
-

Djeca kao publika nisu naročito sklona pretvaranju, ili su unutra, ili već mislima kuhaju nešto drugo. Upravo zato njihova reakcija postaje najiskreniji pokazatelj funkcioniranja izvedbe. Predstava Probaj ponovno, mala vještice, nastala u suradnji Teatra Poco Loco i Studija za suvremeni ples, u koprodukciji sa Zagrebačkim plesnim centrom (ZPC), taj je test prošla bez zadrške. Režiju potpisuje Maja Katić, koreografiju Martina Tomić, tekst Dunja Fajdić, a izvode je Marta Krešić, Nastasja Štefanić Kralj, Filipa Bavčević i Petra Kurtela (u verziji koju sam gledala 21. ožujka u ZPC-u). Petra Kurtela pojavljuje se kao stara vještica Vjekoslava, dramaturški sporedan, ali izvedbeno precizno izgrađen lik. Njezina je gesta suzdržana i odmjerena, na tragu funkcije koju nosi kao stabilne prisutnosti koja okuplja i usmjerava.

Predstava prati jedan sasvim običan dan malih vještica: buđenje, oblačenje, kuhanje, igru, zadirkivanje, pogreške i pokušaje da se stvari poprave. Drugim riječima, prati svakodnevicu djetinjstva, prevedenu u jezik magije. Vještičji okvir ne služi samo atraktivnosti, nego omogućuje da se dječje emocije i ponašanja učine vidljivijima, opipljivima. Nestrpljenje, potreba da se bude najbolji, frustracija zbog neuspjeha i radost igre ovdje su jasno artikulirani. Da, predstava je didaktična, ali nije naporna. Njezina poruka – da se učenje događa kroz pokušaj, pogrešku i upornost – jasno je prisutna. Koreografija Marine Tomić je ilustrativna, mala tijela ovdje kuhaju, dure se, natežu, prkose i odustaju gotovo točno onako kako bi to djeca i činila, ali upravo u toj čitljivosti predstava pronalazi svoj put prema ciljanoj publici.
Ono što predstavu doista nosi nisu ni metla ni lonac ni pouka, nego plesačice Marta Krešić (Jurija), Nastasja Štefanić Kralj (Ognjena) i Filipa Bavčević (Ljerka) koje grade svoje male vještice ne samo pokretom, nego i tempom, pogledom, sitnim grimasama i dobro odmjerenim pretjerivanjem. Svaka od njih donosi drukčiju tjelesnu logiku: Jurija je nabrijana, Ljerka krhka, Ognjena vrckavo samouvjerena. Njihova igra je i precizna i rasterećena jer je očit užitak u izvedbi. Upravo taj užitak proizvodi toplinu predstave i uspostavlja odnos s publikom. Najviše se ipak pamti Marta Krešić, koja Juriju igra s taman pravom mjerom samodopadne nepobjedivosti, dovoljno da bude smiješna, nikad toliko da postane karikatura.
Predstava u cjelini ostavlja dojam iznimne točnosti. Režija Maje Katić sigurna je i odmjerena, nigdje nema viška, ali ni praznog hoda. Kontinuirana naracija kroz lepršav tekst pruža sidrište i ritam kojeg naglašava glazba. Scenografija, organizirana oko velikog lonca funkcionira kao vizualno i dramaturško središte radnje, prostor igre i transformacije. Kostimi su razigrani, ali funkcionalni, naglašavaju pokret umjesto da ga opterećuju. A ono što na kraju ostaje jest osjećaj izvedbenog užitka. Ta radost prelazi rampu. Sudeći prema reakcijama djece, predstava je nesumnjivo uspješna. A gledano očima jedne sredovječne poklonice suvremenog plesa, koja nije ciljana publika, ali se svejedno dobro zabavila: sasvim uspješna i vrlo dobro skuhana mala čarolija.
© Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 27. ožujka 2026.
Probaj ponovno, mala vještice
režija Maja Katić
koreografija Martina Tomić
dramaturgija i tekst Dunja Fajdić
glumice: Laura Čerina / Petra Kurtela
plesačice: Marta Krešić, Viktoria Bubalo / Nastasja Štefanić Kralj, Filipa Bavčević
glazba Vlatko Panić, scenografija Hana Lukas Midžić, kostimografija Sandra Dekanić, oblikovanje svjetla Ema Kani, oblikovanje zvuka Ivan Biondić – Mirza, izrada rekvizite Damjan Ivanjko, asistent dramaturgije Ivor Popović, fotografije Inia Herenčić
produkcija Teatar Poco Loco i Studio za suvremeni ples
koprodukcijski partner Zagrebački plesni centar
Piše:
JelenaMihelčić
