Melem za dušu

Mediteranski plesni centar u Svetvinčentu

• 
  
  Drugi srpanjski vikend u Savičenti ponovno je okupio respektabilan broj članova i pratitelja suvremene plesne scene. Nije ni čudo: u okviru programa Mediteranskog plesnog centra (MPC) 11. srpnja gostovala je karizmatična, dugovječna Louise Lecavalier sa svojim antologijskim solom danses vagabondes (koji se mogao par dana kasnije pogledati i na bečkom Impulstanzu). Ta znamenita kanadska umjetnica nevjerojatne energije koja je bila zaštitni znak plesne kompanije La La La Human Steps koja je još početkom 1980-ih poharala svjetsku scenu snažnom virtuoznošću („najbrži ples na svijetu“), u Savičenti je nastavila opušteno druženje s organizatorima i okupljenima, te drugi dan održala radionicu.
  
  U skladu s najavom i vizijom voditeljica MPC-a Petre Glad Mažar i Petre Valentić Mediteranski plesni centar kao „kuća pokreta“ i sve sadržajnije, otvorenije i dostupnije mjesta rada, razmjene i znatiželje za umjetnike i zajednicu, „nastavlja biti prostor za stvaranje, ali i za javna događanja te raznovrsne formate usmjerene prema publici i njezinom razvoju“. U tom smislu u lipnju, u okviru hrvatske turneje nastupio i sjajni Palestinski cirkus s predstavom Sarab (Fatamorgana) (više ovdje). Tjedan dana prije Louis Lecavalier MPC je ugostio umjetnički duo iz Bruxellesa: Borna Babić i Eliana Stragapede predstavili su svoj rad AMAE NO KŌZŌ; zatim je izveden međunarodni projekt Danube Dance Alliance, te je održana premijera VR filma Dancescapes u režiji Enye Belak. U tijeku se i druge radionice i rezidencije, premijere i gostovanja, kao kontinuirani program kroz godinu, te je uz stalno unapređenje tehničkih uvjeta izvedbenog prostora razvidan napor da se osmisli i kreira raspored koji bi bio inspirativan za umjetnike, privlačan plesačima koji dolaze sa hrvatske i međunarodne scene, a istovremeno i poticajan za mjesnu i regionalnu zajednicu, koja daje smisao djelovanju, omogućuje život i podržava razvoj takvog kulturnog centra u svom okruženju. Ne mislim da je to lak zadatak, ali minulih 25 godina Festivala tijekom kojih se ples ugnijezdio u recepciju i specifičnost ovog istarskog gradića, i još važnije: iznjedrio i sačuvao iznimno dragocjeni prostor MPC-a zasigurno su veliki zalog i izazov za daljnja promišljanja i nastojanja.
  
  Tijekom tog inspirativnog plesnog vikenda u Savičenti upoznala sam Danijelu Doblanović Šuran, profesoricu na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta u Puli i dugogodišnju pratiteljicu plesnih programa, koja i stanuje na području Općine pa joj je „praćenje i dolazak na predstave bilo na neki način i imperativ“. Zanimalo me kako ona gleda na novo poglavlje u radu Mediteranskog plesnog centra, ima li Svetvinčenat to neko poslanje umjetničkog centra upisano u poziciju, povijest, alternativu i umjetnike koji su tu stasali...?
  
  „Mislim da mala mjesta poput Savičente imaju veliki potencijal u kulturnom smislu.“ Napisala mi je Danijela Doblanović Šuran nakon što smo usmeno, uz kavu, i iščekujući predstavu, načeli zajedničke teme. „Savičenta je u tome možda i u prednosti pred mnogim drugima jer nije prometno izolirana niti teško dostupna. Na manje je od pola sata vožnje iz Pule, Pazina, Rovinja, Labina… Nekako je u središtu. No sama pozicija, naravno, nije dovoljna. Da bi neko mjesto postalo žarištem kulture, potrebni su ljudi koji će tu kulturu promovirati, živjeti, konzumirati… Mislim da u njezinoj povijesti i prostoru postoji određena otvorenost prema kulturi. To nije neko unaprijed zapisano poslanje, nego rezultat kontinuiteta i činjenice da su se ovdje tijekom godina susretale različite umjetničke prakse, stvarali novi sadržaji i okupljala publika koja je to znala prepoznati (Šikuti Machine, Festival plesa i neverbalnog kazališta, ali i pojedinci koji tu djeluju).
  
  Jako mi je draga varijanta Mediteranskog plesnog centra koji nudi sadržaje cijele godine. Puno je intimnija i više mi odgovara. Možda i godine čine svoje, kad je festival stasao još sam bila studentica! Danas na predstave u MPC-u dolazi manji broj ljudi, s obzirom na kapacitet prostora, ali stvorio se krug posjetitelja, vjernih pratitelja programa koji dolaze iz čitave Istre i šire. Atmosfera redovito bude odlična, a za to su zasigurno zaslužne i domaćice Petra & Petra koje vrlo srčano i spontano primaju publiku i žele da se u MPC-u osjećaju dobrodošlima. Posljednjih je godina Općina jako ulagala i ulaže u turizam i promovira sadržaje zabavnog turizma koji privuku rijeke posjetitelja. Kao kontrast tome Mediteranski plesni centar je melem za dušu, prostor promišljanja i susreta.“
  
  I drugi sugovornici su naglasili prisnost i neopterećenost prostora, susrete ljudi s bliskim interesima i pozitivno druženje kao i vrlo zanimljive razgovore s umjetnicima koji bi im u pravilu otvorili nove dimenzije izvedbi. Mladi Bartol Pekica, koji nam se pridružio i koji je tih dana upravo uspješno maturirao i bio pred izborom studija zaključio je: „Jako je lijepo što u gradiću kao što je Savičenta, koji bi mnogi nazvali selom, dolazi do spajanja osoba iz raznih dijelova zemlje te se na taj način u naizgled zatvorenom i pomalo konzervativnom mjestu stvara oaza za „građane svijeta”. Upravo je to dovođenje raznih kultura i umjetnosti koju nikad prije nismo vidjeli jako pozitivno za stvaranje tolerantnijeg društva… čovjek može otvoriti svije vidike i početi sumnjati u svoje utuvljene stavove te ih početi mijenjati na bolje.“
  
  Petra & Petra imaju nužni entuzijazam, povijesno naslijeđe, konkretne ideje i planove, ozbiljne partnere i dragocjenu podršku, i veliki popis daljnjih zadataka i želja u daljnjem oblikovanju prostora MPC-a i zajednice. Trebalo bi uspjeti?
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 16. kolovoza 2026.

Piše:

Maja
Đurinović