Origen Festival Cultural međunarodni je festival suvremenog plesa, glazbenog i plesnog teatra koji se održava u švicarskoj alpskoj regiji Surses, prvenstveno u Riomu i Mulegnsu. Festival je 2005. godine osnovao i umjetnički vodi Giovanni Netzer, uz pomoć malog, ali vrlo kreativnog i angažiranog tima. Njegova je posebnost u tome što umjetnost smješta izvan uobičajenih kazališnih prostora – u povijesne građevine, alpske krajolike i posebno osmišljene privremene izvedbene prostore. Sam naziv Origen, koji na retoromanskom označava početak, izvor ili stvaranje, upućuje na ideju umjetnosti kao mjesta susreta, istraživanja i stvaranja novoga.
Plesni festival Origen svake godine okuplja međunarodne umjetnike i predstavlja nove koreografske radove, često nastale upravo za određeni prostor i kontekst. Produkcije povezuje zajednička tema koju osmišljava Giovanni Netzer, a koja se mijenja iz godine u godinu. Ovogodišnji festival postavlja pitanje što je od antičkog Rima ostalo u nama i danas: koje tragove nosimo u svojim tijelima, slikama i predodžbama o moći, zajedništvu i slobodi? Tema je sažeta u jednu moćnu i zvonku riječ: „Rim“. Kroz osam novih plesnih produkcija, odnosno svjetskih premijera osmero međunarodnih koreografa, festival istražuje kulturno pamćenje i nasljeđe antičkoga svijeta.
Gostovanje predstave Trias
Moj prinos ovogodišnjem festivalu je koreografija Trias. Sredinom ožujka stigao je e-mail s naslovom „Greetings from the Mountains“, poziv kojim me Origen pozvao da kao koreografkinja, zajedno sa svojim timom, kreiram novi rad za ovogodišnje izdanje festivala. Okupila sam moj pouzdan i uigran tim: dramaturginju Maju Marjančić i kostimografkinju i scenografkinju Petru Pavičić. Na Petrinu preporuku timu se pridružila i skladateljica Nevena Glušica.
U Triasu smo željeli propitati ciklus mita, moći i raspada. Iz priča o podrijetlu nastaje poredak kroz disciplinu, da bi se on naposljetku raspao u kolektivnoj ekstazi. Troje plesača kroz svoja suvremena tijela prolaze kroz tri poglavlja – osnivanje, vladanje i raspad – kao kroz koreografsku refleksiju ponavljajućih obrazaca društvenih transformacija, od antike do danas. „Predstava tako postaje putovanje kroz tri faze društvenog ciklusa – od mita koji stvara zajednicu, preko režima koji je disciplinira, do dekadencije koja je razara – nudeći kritički pogled na obrasce koji i danas oblikuju suvremeni svijet.“ (iz najavnog teksta Maje Marjančić)
Željela sam koreografiju koja neprestano održava napetost, koja je pomalo opasna i koja gledatelja uvlači u svoj svijet, da bi mu na kraju pružila gotovo visceralno iskustvo. No, osim njezine scenske atraktivnosti, željela sam da Trias istodobno duboko aludira na aktualno odmjeravanje snaga velikih sila, na mehanizme moći, kolektivnu energiju i trenutak u kojem se uspostavljeni poredak počinje urušavati. Naravno, to je bila želja. A želje imaju svoju vlastitu pamet. Često se tijekom procesa preobraze u nešto drugo, ponekad i bolje od onoga što smo u početku zamislili. Ono bolje što mi je Trias donio bilo je troje predivnih umjetnika izvođača: Nika Lilek Rep, Michele Pastorini i Jun Wang. Sve više cijenim rad sa zrelim, ostvarenim umjetnicima. Tada rad postaje esencijalan i supstancijalan; nestaju oni oblaci panike i tjeskobe, a ostaju susret, povjerenje i sam rad.
Premijera je održana 6. kolovoza u prostoru Clavadeira u Riomu, visoko u švicarskim planinama. Jedna od posebnosti Origena upravo je izbor izvedbenih prostora. Festival umjetnost smješta u povijesne i nestandardne prostore, daleko od klasičnog kazališta – u dvorce, tornjeve, štale, palače, hotelske dvorane i crkve, ali i u elektrane, prostore željezničkih kolodvora ili privremene građevine. Za Trias sam odabrala Clavadeiru zbog njezine dispozicije gledališta od 360 stupnjeva. Iako je prostor pravokutnog oblika, raspored publike oko izvedbenog prostora asocira na amfiteatar. Publika sjedi vrlo blizu izvođača, okružujući ih sa svih strana, i upravo ta blizina čini izvedbu imerzivnim iskustvom. Nakon intenzivnog iskustva premijere uslijedile su još tri uzastopne izvedbe, što su moji plesači otplesali gotovo maratonski. (A neki entuzijasti iz premijerne publike vraćali su se ponovo i na sve tri reprize.)
Iz kritike Rave u zlatnoj prašini Leslie Krumwiede, www. tanznetz.de:
„Trias, ciklus o mitu, moći i raspadu, nastao je iz koreografskog pera Maše Kolar, koja će uskoro preuzeti umjetničko vodstvo baleta u Nordhausenu i koja je prvi put gost festivala Origen.
Pod Clavadeire prekriven je drvenim strugotinama koje svjetlucaju poput zlata (scenografija i kostimi: Petra Pavičić), dok misteriozni zvukovi prolaze prostorom poput magle. Stopljeni u jedno tijelo, Michele Pastorini, Jun Wang i Nika Leilek Rep, koja se gotovo životinjski kreće oko njih, prizivaju rimski mit o osnutku Rima, o Romulu i Remu.
Pedesetominutna predstava, obilježena iznimnom tjelesnom i atletskom intenzivnošću, odmah stvara snažan usisni efekt koji se neprestano pojačava. U promišljeno izgrađenom plesnom istraživanju trijade, troje izvođača animalnom se snagom pozicionira u prostoru. Posebno su dojmljive demonstracije moći, potaknute brzim staccatom glazbe (kompozicija: Nevena Glušica). U zlatnim tenisicama muškarci odmjeravaju snage, podižu šake, razjapljuju usta. Poput nindža-ratnice, Nika Leilek Rep bori se za svoje mjesto u ovom testosteronom nabijenom nadmetanju za dominaciju.
A zatim – glazba tutnji poput ravea, a i svjetlo daje sve od sebe – njih troje se, poput derviša, vrte u dugim suknjama i neprestano stvaraju nove tjelesne formacije. Slijedi proces bez daha i nemilosrdnog raspadanja – sirov, bez kontrole, orgijastičan i ekstatičan. Kao da sutra ne postoji, tri snažne osobnosti guraju ovu uzbudljivu predstavu sve do konačnog kolapsa. Naelektrizirana i prekrivena svjetlucavom prašinom, publika izlazi u blagotvorno svjež večernji zrak.“
© Maša Kolar, PLESNA SCENA.hr, 14. rujna 2026.
Trias
izvode: Nika Lilek Rep, Michele Pastorini i Jun Wang
koreografija Maša Kolar
dramaturgija Maja Marjančić, glazba Nevena Glušica, scenografija i kostimi Petra Pavičić, dizajn svjetla Lukas Marian, tonska realizacija Franck Bourgoin
produkcija Leonie Hirn i Giovanni Netzer, Fundaziun Origen
