Prostor kao poligon vlastite kreacije

Umjetnička organizacija ON/A, Zagreb: Palace of Presence, kor. Milan Tomášik

• 
  
  Krajem ljeta, ubrzo po završetku Monoplaya u Providurovoj/Kneževoj palači u Zadru premijerno je izvedena predstava Palace of Presence koreografa Milana Tomášika, renomiranog slovačkog plesnog umjetnika u suradnji s izvođačima i umjetnicima Idom Jolić i Marinom Lemićem. Prije predstave u predvorju Kneževe palače na velikim ekranima okupljeni gledatelji vidjeli su kratki video u realizaciji Seventh Medie vezan uz prostorne odnose tijela, mora i priobalnog dijela otoka Iža. Mudro je izbjegnuto sve ono sladunjavo i patetično često prisutno u prikazu morskih motiva, linije su čiste, slike jasne i jednostavne, iskoreografirana tijela postavljena u skladne odnose u korelaciji s prirodom.
  
  Prepun atrij Providurove palače bio je pravi izazov i ispit snalaženja za uigran par plesnih umjetnika jer je publika osim u predviđenom prostoru, stajala i sjedila posvud. Dvoje plesača, Ida Jolić i Marin Lemić ušli su u dijalog s arhitekturom prostora komunicirajući istovremeno s publikom na način fizičkog prisustva i kretanja među gledateljima, ispred i iznad gledališta, oko bunara smještenog u središtu, iznad auditorija – na mostu koji povezuje dvije palače, u džepovima prostora, u i ispred lifta. Prostor su koristili kao poligon vlastite kreacije i povezivanja s djevičanski bijelim ambijentom dodirujući i oplemenjujući svaki dio prostora, bivajući u njemu, dajući mu život, konkretni, no ponajviše apstraktni smisao. Iskoristili su čak i ogromno oko ventilacije koje je poslužilo kao fen. Sveta geometrija prisutna je kroz vertikale i horizontale, dok su dijagonale prisutne i osviještene u prostoru u korelaciji s tijelom tvore mrežu informacija koje brojna i radoznala publika upija od samog početka.
  
  Koreografska struktura je vrlo promišljena, neprestano se gradi i nadograđuje kroz ponavljanje motiva i transformacije, a potom i dekonstruira da bi se mijenjanjem položaja tijela u prostoru aktivirala promjena fokusa publike i potom u drugom ambijentu nanovo realizirala neka nova ideja. Tomášik je vrlo temeljit u pronalaženju i realizaciji svojih zamisli, u stvari čini se da bi mogao u beskraj istraživati i stvarati nove prostorne korelacije, dok zaigranost plesača svjedoči o njihovom angažmanu u predstavi. Vrlo decentna duhovita rješenja reproduciraju se prema van dok su plesači usmjereni jedan na drugoga snažnim tjelesnim izrazom iskazujući duboku međusobnu povezanost iako gotovo da ne koriste podrške i kontakte. Tijela doslovno upijaju i reflektiraju formu interijera, te oblikuju prostor i njegovu geometriju kroz linije, udaljenosti, zapreke i napuknuća. Koreografija tijela, ritma i prostora kroz geometrijsko pulsiranje tvore idiličan poetičan sklad. Predstava Palace of Presence je nadahnuta pjesmom Uljenica moje matere Slavka Govorčina, čakavskog pjesnika s otoka Iža koji koristi tradicionalne primorske motive poput kamena, sunca, masline, i elementarne sile vjetra i mora, sve to izrečeno kompilacijom vlaškog, bodulskog i zaratinskog jezika/dijalekta. Dinamičnu ambijentalnu glazbu potpisuje Rok Zalokar.
  
  © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 23. listopada 2026.
  (tekst se odnosi na izvedbu 25. kolovoza 2026.)
  
  Palace of Presence
  koreografija Milan Tomášik
  suautori i izvođači: Ida Jolić, Marin Lemić
  glazba Rok Zalokar, video Seventh Media, vizuali Tihomir Filipec
  produkcija ON/A

Piše:

Sanja
Petrovski