Plesna scena.hr

Ispisivanje tjelesnih smjerokaza

Marmot, Zagreb: Nepostojano mjesto, autorica Irma Omerzo

  • Marmot, Zagreb: Nepostojano mjesto, autorica Irma Omerzo, foto: Jasenko RasolU povodu proglašenja ovogodišnjih strukovnih nagrada za najbolja ostvarenja koreografskih radova, plesnih izvedbi i plesnih umjetnika/ca, u sklopu manifestacije FUTUR III. – Festival hrvatske koreografske scene održane u MSU-u 3. i 4. listopada, ponovno je na obližnjem otvorenom, javnom prostoru uprizoren i prošlogodišnji laureat Godišnje strukovne nagrade (koje dodjeljuju UPUH (Udruga plesnih umjetnika Hrvatske) i UPPU PULS (Udruga profesionalnih plesnih umjetnika PULS)) za najbolju predstavu u cjelini, autorski rad Nepostojano mjesto Irme Omerzo, u nadahnuto lepršavoj i fragilnoj izvedbi Eme Crnić. Site-specific izvedba Nepostojano mjesto osmišljena je za krajolik ispod zagrebačkog Mosta slobode kojim voze automobili, uz savski nasip kojim ljudi hodaju, trče ili voze bicikle, na putu, neposredno uz rub još jedne, sporedne, ali prometno žive ceste.

    U prostornom smislu odabrano mjesto predstavlja urbanu premosnicu između naselja, križište različitih puteva i hibridnu pejzažnu scenu s dvostrukom funkcijom nadvožnjaka i podvožnjaka. Sa stajališta tijela, riječ je o orijentacijski trajno neuhvatljivom i uznemirenom mjestu, o mjestu s kojim je tijelu moguće ostvariti tek privremena poravnavanja s dominantnim smjerovima. Jedina potencijalna magija koja proizlazi iz sirovih okolnosti ovog mjesta jest magija užurbanog kretanja.

    Marmot, Zagreb: Nepostojano mjesto, autorica Irma Omerzo, foto: Jasenko RasolU izazovima te svakodnevne magije, u susretu materijalnosti rijeke, asfaltiranih prometnica i travnatih površina, leži i inovacijski karakter autorskog rada, koji u cijelosti proizlazi iz graničnog karaktera prostornih relacija i ostvaruje se poput svojevrsne koreografije ceste, obilno natopljene vlažnim zrakom. Pokret je protkan pauzama verbalno prenesenim tijekovima struje svijesti, serijama govora u kojima se ponavljaju pojmovi od osobitog značaja „mjesto“, „put“ i „rijeka“. Onkraj njihova jezičnog značenja, u izvedbi je raslojena tjelesna semantika, vokabular poetičkih tjelesnih artikulacija različitih oblika prisutnosti koju pojmovi sugeriraju. Kao što izvođačica nekoliko puta sugestivno izgovara: „...razlila se rijeka... mjesto ne postoji... postoje sjećanja.“ Tijelo je rastvoreni volumen, propusna struktura u koju se umiješao svijet.

    Mimetički jasan vokabular umjetničkog pokreta polazi od teme orijentacije, približavanja, udaljavanja i izražajne linearnosti ili pravocrtnosti, istodobno dovedene u pitanje putem prekida i ponavljanja, putem pomaka koji se unose u materijal. U razradi tjelesnog pokreta osobito je naglašena slojevita medijalnost tijela, a zatim i pripadnost tijela konkretnom prostoru in situ. Međutim, tijekom izvedbe putem teksta, animiranog crteža ili kadrova pokretne slike, postupno se otvaraju ulazi i u druge perceptualne prostore koji omogućuju iskaz cjelovite psihofizičke dimenzije postojanja. U komparativnom smislu, ova koreografija se vizualno odlikuje poetičkim sličnostima s legendarnim animiranim filmom La linea (1969.) Osvalda Cavandolija, u kojemu su i figura i okolni prostor od iste nepostojane materije, od grafičkog traga i potencijalne beskonačne linearnosti koja uvire u sebe, a zatim izvire na neočekivanim mjestima. Shema linije koju pokreće nepredvidiva horizontalna fluvijalnost, u kojoj se karakter mjesta usuglašava s temporalnošću, kao stanka i pomak, a zatim i kao stanje privremene izmještenosti, upisuje se u oblike prisutnosti tijela. U tome smislu, ova koreografija ima i obilježja nematerijalnog grafizma, koji se ponaša kao hlapljivi trag, kao proces ispisivanja tjelesnih smjerokaza, svojevrsnih uputa za čitanje prostora.

    Marmot, Zagreb: Nepostojano mjesto, autorica Irma Omerzo, foto: Jasenko RasolEma Crnić odjevena je u slojevito organiziran kostim (Ana Fucijaš), asimetričnog kroja, naglašenih šavova i nabora, bijeli gornji dio i crne hlače koje djeluju i poput suknje teksturalno zaokružuju tjelesnu figuru, naglašavajući dijagonalne smjerove i dinamične rezove. Bijela jakna koju izvođačica razmotava u skladu s dramaturškim ritmom izvedbe preuzima simboličku funkciju dvostruke kože koja u sebe upija projekciju, a s njome i bestjelesnost animiranog crteža. Tjelesna pojava Eme Crnić svojom izraženom eteričnom kvalitetom ustraje na neposrednoj i uvjerljivoj interpretaciji dojma dematerijalizacije. Ekscentričnim putanjama apstraktnih pokreta izvođačica razvija taktiku meandrirajućeg izmještanja i impulzivno dinamizira uspostavljene orijentacijske pravce. Ponavljajućim procesima kretanja i govorenja upravlja tako da se u njima isprepliću anticipacije i repeticije, kao temporalni režimi koji organiziraju balansiranje materijala između zona prepoznatljivosti i sugestija.

    U poetičkom formatu predstave ističe se postupak poigravanja s različitim medijalnostima teksta, crteža i tijela na istraživački, eksperimentalni način. Kompozicijska struktura ima odlike montaže i segmentiranja; izmjenjuju se glazbene dionice i dionice tišine, dionice pokreta i dionice govorenja, a sa svakom novom fazom u materijal se unose djelići druge medijalnosti, specifičnih atmosfera i pomaka. Svaki medij svojim sadržajem gradi novi nabor u prostornim odnosima, u relacijama između vanjskog i unutarnjeg svijeta izvođačice.

    Marmot, Zagreb: Nepostojano mjesto, autorica Irma Omerzo, foto: Jasenko RasolKako koreografija ide prema kraju, odjednom materijalnosti sugerirane riječima, sjećanja i imaginarno prizvana mjesta s opisanim nizom osjetilnih detalja, zadobivaju teksturalni karakter koji poput formirane opne naliježe na fakticitet realnog prostora. To su trenutci u kojima je tijelo koje gledamo pred sobom već posve natopljeno memorijskim tkivom, slikama prošlosti, ispisano oživljenim tragovima prošlih osjetilnih iskustava. Ovaj se dojam dovršava i formalizira u trenutku kada izvođačica na svojoj razvezanoj bijeloj košulji prikazuje filmsku projekciju s animiranim i video-materijalom.

    Koreografski rad usredotočen na poetičko rješavanje kompliciranih odnosa, grubih rubova i blago povezivanje zona oštrih prekida, u rješenjima se odlikuje svježinom i nesvakidašnjom preciznošću, što se posebice odnosi na oblikovanje vokabulara pokreta i temporalnog balansiranja medijalnosti izvedbe. Druga je važna kvaliteta nježnost ili krhkost, koja se svakako odnosi na tjelesnu gracilnost svojstvenu izvođačici Emi Crnić, ali i na brižljivost s kojom autorske odluke i metode izmještanja uspijevaju isplesti mrežu predjela između vidljivog i nevidljivog te ih doista i osjetilno izraziti kao skladnu cjelinu. Treća je profinjenost s kojom se prilazi portretiranju tjelesnosti u kontekstu realitetnog prostora, uspijevajući istaknuti specifičnost stvorenog osjetilnog krajolika te transmedijalno naznačiti slojevit interpersonalni potencijal razlivene i pokretljive ljudske duševnosti, koja čini prisutnim ovo djelo u prostoru. U svemu iznesenom dosljedno je potvrđen rukopis Irme Omerzo, njoj svojstveni vizualni senzibilitet, osjećaj za ravnotežu i čvrsta konceptualna jasnoća što je uostalom kritika (Iva Nerina Sibila) već prepoznala kao specifičnosti njezina autorskog izraza.

    © Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 19. studenoga 2026.
    (Tekst se odnosi na izvedbu od 3. listopada 2026.)

    Nepostojano mjesto
    koncepcija, koreografija i režija filma Irma Omerzo
    ples i izvedba na filmu i u predstavi Ema Crnić
    tekstovi i dramaturgija Dubravko Mihanović, glazba u predstavi Stanislav Kovačić, kostim u predstavi Ana Fucijaš, kamera i fotografija Jasenko Rasol, animacija Svebor Kranjc, glazba za film Sebastien Libolt, montaža Miro Manojlović, obrada slike Luka Stjepanović, asistencija na projektu Iva Katarinčić, grafičko oblikovanje promo materijala Boris Greiner, izrada kostima Sandra Rastović Jurišić
    produkcija Marmot
    premijera 11. travnja 2025.

Piše:

Jasmina
Fučkan

kritike i eseji