Savković i Nenadović na premijeri Ane Karenjine u koreografiji Dinka Bogdanića u Rijeci

• Ronald Savković, višegodišnji prvak Berlinskog državnog baleta i Bojana Nenadović Otrin, primabalerina ljubljanskoga Slovenskog narodnog kazališta, nastupit će u ulogama Ane i Vronskoga u riječkoj premijernoj izvedbi baleta Rodiona Šćedrina Ana Karenjina u petak, 12. prosinca 2008. godine u 19,30 sati. Režija i koreografija povjerena je Dinku Bogdaniću, koji je i ranije surađivao s ovim plesačima. Orkestrom će ravnati maestra Nada Matošević.
  
  Ronald Savković prvak je Berlinskog državnog baleta (Staatsballet Berlin), a čest je gost Kraljevskog baleta u Londonu. Uz to, bilježi i nastupe u New York City Balletu. Za njega kritika ističe kako je ne samo plesač odlične tehnike, zapanjujuće visokih skokova, mekih doskoka i elegantnih pokreta,već plesač koji pozornicom vlada kako baletnom vještinom tako i pojavom. 
  Ronald Savković rođen je u Rijeci, a baletnu školu završio je u Zagrebu. Stručno se usavršavao u Budimpešti na Mađarskoj plesnoj akademiji, a dobio je nagradu Vladimir Vasiljev na natjecanju u Rusiji za ulogu Siegfrida u baletu Labuđe jezero. Savković je upravo na početku svoje uspješne karijere plesao na riječkoj pozornici, gdje ga je zamijetio Tomaž Pandur, što ga je odvelo u Maribor gdje je 1991. je angažiran kao solist u Slovenskom narodnom gledališču. 1996. postaje solist Baleta HNK u Zagrebu, a nagrađen je Nagradom hrvatskog glumišta za najboljeg umjetnika do 26 godina u sezoni 1995/1996. za ulogu Espada u Don Quijoteu u koreografiji i režiji Dinka Bogdanića. Od 1998. godine je solist Berlinskog državnog baleta, a 2001. godine postaje prvak tog Baleta u kojem pleše glavne uloge u gotovo svim predstavama na repertoaru. 2007. godine nagrađen je za Nagradom hrvatskog glumišta za ulogu Albrechta u predstavi Giselle u koreografiji Iraide Lukašove u izvedbi HNK u Zagrebu
  
  Bojana Nenadović Otrin primabalerina je Baleta Slovenskog narodnog kazališta Ljubljana. Rođena je 1977. u njemačkom gradu Marlu. S baletnim školovanjem započela je u Kölnu (1987/88.), a nastavila u Münchenu gdje je 1994. diplomirala na Baletnoj akademiji Heinz Bosl-Stiftung u klasi prof. Heinza Manniegela. Prvi umjetnički angažman dobila je u Deutschen Oper am Rhein, a jedno je vrijeme gostovala u Gaertnerplatz Theateru u Münchenu. Godine 1996. angažirana je u Ballet National de Marseille, a sljedeće u Hamburg Balletu gdje nastupa u baletima San ljetne noći, Bernsteinovi plesovi, Mahlerova V. simfonija, Ščelkunčik, Dama s kamelijama, Bartók ili Sylvia. Od 1999. članica je Berlinskog državnog baleta gdje 2001. godine postaje solisticom, 2003. i 2004. nastupa i u HNK u Zagrebu, a od 2005. godine članica je SNG Opere i Baleta Ljubljana. Plesala je u koreografijama mnogih poznatih koreografa: Heinza Spoerlia, Rolanda Petita, Patricea Barta, Uwe Schalze, Angelina Preljocaja i dr.
  
  Roman Ana Karenjina Lava Nikolajeviča Tolstoja, biser svjetske književnosti, poslužio je mnogim filmskim i kazališnim umjetnicima kao inspiracija i poticaj. Dramaturški snažno, životno, tragično djelo krasi upravo ona istinitost i jednostavnost, kao i njegova prva rečenica: „Sve su sretne obitelji iste, samo su nesretne svaka na svoj način.“ Tragična sudbina mlade žene koju je njezina snaga ili slabost dovela do toga da prekorači, odbaci i zgazi sve društvene norme toga vremena, predajući se svojim osjećajima prema Vronskom, vodit će je u sigurnu smrt .Suočena s neumoljivom hladnoćom i odlučnošću supruga da joj oduzme sina, s odbacivanjem okoline, i na kraju s odbacivanjem iste one ljubavi za koju je sve žrtvovala, platila je cijenu koju nitko nije spreman platiti. Cijenu savjesti koja dolazi kao neumoljiva posljedica naših djela. Heroina ljubavi ili tek žrtva puke ljudske slabosti, vječna su pitanja o kojima ne možemo suditi.
  Glazba Rodiona Ščedrina pisana za ovaj komad, za jednu od najvećih umjetnicu 20. stoljeća Maju Plisetskayu, koja je maestralno odigrala tragičan lik Ane Karenjine, oživjet će ovaj put u HNK Ivana pl. Zajca.