U povodu Traviate u Rijeci
-
Od 12. ožujka 2009.Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci izvodi Traviatu Giuseppa Verdija u novoj režiji Janusta Kice i pod ravnanjem Nikše Baraze.
Osamnaesta Verdijeva opera, treći dio tzv. latinske trilogije nije na praizvedbi imala istu sreću kao njezini prethodnici, Rigoletto i Trubadur, koji su odmah osvojili publiku. Premijera u venecijanskom Teatru La Fenice 6. ožujka 1853. završila je potpunim fijaskom. Suvremena tema, premda u kostimima iz vremena Luja XIV., bila je previše šokantna za publiku a i odeblja primadona Fanny Salvini Donatelli teško je mogla dočarati na smrt bolesnu sušičavu Violettu. Verdi je tada napisao glasovite rečenice:
„Sinoć je Traviata propala. Je li to moja krivnja li pjevača? Vrijeme će pokazati.“I to je već pokazalo nakon nešto više od godine dana, 6. svibnja 1854., u venecijanskom kazalištu San Benedetto, kad je opera doživjela trijumf. A skladatelj nije ništa promijenio u partituri!
Verdijeva glazbena priča o otmjenoj pariškoj kurtizani Alphonsine Plessis, koja se prozvala Marie Duplessis i svojom ljepotom ali i posebnošću lomila pariška srca, među kojima i ona pjesnika Alfreda de Musseta, skladatelja Franza Liszta i romanopisca Alexandrea Dumasa-sina, odmah je krenula u osvajanje svjetskih pozornica. Kad se Verdi počeo zanimati za nju, o njoj je već Dumas napisao roman Dama s kamelijama i preradio ga u dramu i izmijenivši ime protagonistice u Marguerite Gautier. Sebe je vidio kao Armanda Duvala. Roman, a još više drama, izazvali su pravi društveni skandal i taj svojevrsni manifest „polusvijeta“ privukao je Verdija, koji je volio izazove. Zamolio je svojega vjernog suradnika Francesca Mariju Piavea da mu napiše libreto.
Romantična ljubav i žrtvovanje u ime nje, rasplakali su tijekom desetljeća milijune ljudi. No, ne valja pritom zaboraviti snažnu oštricu kritike društva kojoj Verdi nikada nije mogao odoljeti. I zato je posve razumljiva želja riječke Opere da operu prikaže u suvremenom ruhu i režiju povjeri istaknutom dramskom redatelju Januszu Kici. Želeći predstaviti svoju novu realizaciju Verdija s modernim pristupom lišenim svih dodanih natruha vremena, Opera je pozvala zacijelo najkompetentniju osobu u nas – dirigenta Nikšu Barezu. Verdi je od najranije mladosti Barezin skladatelj, a dugo djelovanje u milanskoj Scali, koja je temeljna za proučavanje opusa majstora iz Busseta, pomoglo je njegovom sveobuhvatnom doživljavanju ovoga genijalnog autora u svoj njegovoj kompleksnosti pridržavajući se striktno njegovih zadatosti. Bareza je „otvorio“ sve do sada uobičajene „skokove“ ispravno smatrajući, kako nitko nema prava ne izvesti ono što je skladatelj napisao. Bit će to, dakle, prigoda da se čuje mnogo toga što na našim pozornicama ranije u Traviati nismo čuli.
Riječka publika upoznala je Travatu u izvedbi talijanske operne družine u Teatru Civicu već 1857. godine. Ravnao je Ivan pl. Zajc. Njezina prva izvedba na hrvatskome jeziku u poslije Drugoga svjetskoga rata utemeljenom Narodnom kazalištu, koje će dobiti ime Ivana pl. Zajca, bila je 22. studenoga 1947. godine.

Zanimljivost najnovije riječke operne premijere je nastup mlade hrvatske sopranistice koja djeluje u Grazu i stječe međunarodnu karijeru, Margarete Klobučar, a u sljedećim će izvedbama Violettu Valery pjevati Olga Šober i Olga Kaminska. Likove oca i sina Germonta povjerene su iskusnom Vitomiru Marofu, koji je tu ulogu pjevao i u bečkoj Volksoperi i Davoru Lešiću koji će u ulozi Alfreda nastupiti prvi put. Floru Bervoix pjeva Kristina Kolar. U repriznim izvedbama te su uloge povjerene Robertu Kolaru, Sergeju Kiselevu i Anđelki Rušin. U ostalim će ulogama nastupiti Vanja Zelčić (Annina), Marko Fortunato (Gastone), Saša Matovina (Barun Douphol), Dario Bercich (Markiz D'Obigny), Siniša Štork (Dr.Grenvil), Martin Marić (Giuseppe), Darko Matijašević, (Komisionar) i Siniša Oreščanin (Sluga kod Flore). Scenograf je Marko Japelj, kostimografkinja Irena Sušac, oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović, koreografkinja i suradnica za scenski pokret Blaženka Kovač Carić. Zbor je uvježbao Igor Vlajnić. Sudjeluju Zbor i orkestar Opere Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca.
© Marija Barbieri, KULISA.eu, 10. ožujka 2009.
